Neuredno posuđe najčešće nije problem količine, nego načina pohrane. Kao operater, prvo biram sustav koji smanjuje broj dodira i traženja pri svakodnevnom korištenju. Cilj je da svaka skupina ima svoje mjesto, a da se najčešće stvari nalaze najbliže ruci.
Krećem inventurom u tri zone: svakodnevno, povremeno i sezonsko. Rotacija svakodnevnog posuđa znači da tanjuri, zdjelice, čaše i pribor koji se koriste svaki dan idu u najdostupniji ormarić. Povremeni setovi sele se na više police ili u vitrinu, a sezonski se spremaju u kutije s jasnim oznakama.
Zatim uspoređujem rješenja za ormariće: fiksne police, podizne umetke i izvlačne košare. U malim kuhinjama najviše dobivam s umetcima koji stvaraju dodatnu razinu i smanjuju slaganje u visinu. Izvlačne košare biram kada duboki ormarić otežava dohvat i pregled.
Tanjure razvrstavam po veličini i težini, s najvećima dolje i najlakšima gore. Ako imam mjesta, radije radim dva niža stoga nego jedan visok kako bih smanjio rizik od udaranja rubova. Kod osjetljivog porculana koristim tanke razdjelnike ili filc međuploče za zaštitu od ogrebotina.
Čaše i bokale odvajam po učestalosti i stabilnosti, jer su različitog rizika pri rukovanju. Čaše koje se stalno koriste stavljam na policu u visini očiju, a bokale i visoke vrčeve na nižu policu radi sigurnijeg podizanja. Za stakleno posuđe primjenjujem pravilo: ništa se ne smije klimati kad zatvorim vrata ormarića.
Za šalice izbjegavam gomilanje u dvije dubine jer se stražnje zaboravi i stvara gužvu. Ako ormarić dopušta, koristim kukice ispod police ili niski stalak kako bih povećao kapacitet bez slaganja jedna u drugu. Tako svaka šalica ima svoj dohvat i manje je lupanja pri vađenju.
Pladnjeve i daske spremam okomito, jer vodoravno slaganje brzo postane nestabilno. Najjednostavnije je ugraditi razdjelnike ili koristiti uski držač u ormariću, tako da se svaki komad izvlači kao mapa. Time dobivam pregled i smanjujem trenje koje oštećuje rubove.
Prostor ispod sudopera koristim selektivno, jer je izložen vlazi i cijevima. Tamo držim samo robusne stvari i organiziram ih u plitke posude ili izvlačne košare koje se lako vade pri čišćenju. Posuđe koje upija mirise ili je osjetljivo na vlagu premještam iz te zone.
Kod spremanja u vitrini fokus je na zaštiti i ravnoteži, ne na maksimalnom punjenju. Teže komade stavljam na niže police, a staklo i dekorativno posuđe raspoređujem s razmakom da se ne dodiruju. Vrata vitrine držim čistima i brtvama provjerenima kako bi se prašina i vibracije smanjile.